 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 Zgrada Pozorista mladih |
1950. godine u Sarajevu su osnovana dva teatra za djecu: Pionirsko pozoriste i Pozoriste lutaka.
Prvih desetak godina postojanja Pionirsko pozoriste nema svog ansambla pa po projektu angazuje glumce iz drugih teatara i "glumce" djecu, od koji su neki i danas poznati i priznati umjetnici. Pozoriste lutaka u tom periodu njeguje marionetu kao osnovni izraz i pod rukovodstvom Adolfa Pomeznog ostvaruje znacajne rezultate.
Sezdesetih godina Pionirsko pozoriste formira svoj profesionalni ansambl, mijenja naziv u Pozoriste za mlade i pocinje sa postavljanjem sve ambicioznijih projekata koji nisu namijenjeni samo najmladjim, nego pretenduju animiranju sto sirih grupacija mladih.
Na celo Pozorista lutaka dolazi pozorisni mag Jurislav Korenic i njegovim dolaskom nastaje novi period u razvoju teatra, sto se ogleda u razlicitim lutkarskim tehnikama koje se primjenjuju, kao i u samom istrazivanju mogucnosti daljeg razvoja lutkarstva uopce. Mnogo je dobrih predstava uradjeno u tom periodu, a uspon kvaliteta pratile su i adekvatne nagrade.
Godine 1977. ostvaruje se sasvim prirodna simbioza: udruzuju se ova dva pozorista i nastaje Pozoriste mladih sa dvije samostalne scene, Lutkarskom i Dramskom. Od tog trenutka u Pozoristu nastaje repertoarski zaokret i stvarni uspon umjetnickih vrijednosti. Na obje scene stvaraju eminentni reditelji, vrhunski likovni i muzicki umjetnici iz ex Jugoslavije i Evrope. U i oko Pozorista formira se grupa znacajnih autora koji, stare dobro znane junake i price, predstavljaju na nov nacin u savremenoj dramaturskoj obradi i modernom teatarskom pristupu. Igraju se relevantna djela domacih i svjetskih autora: J. Skupa - K. Venig: "Srecko medju bubama", J. Vandot - V. Rabadan: "Kekec", zatim "Pinokio", D. Bibanovica, "Alisa u zemlji cuda", L. Paljetka, "Palcic Dugonja" G. Simica, "Pepeljuga", D. Todorovica, na Lutkarskoj, a Sekspirove "Bura" i "Komedija zabuna", Aristofanove "Ptice", Homerova "Odiseja", Zarijev "Kralj Ibi", Drziceva "Novela od Stanca", Joneskov "Kralj umire", Kuriceva "Ljepotica i zvijer". Lukiceve "I opet Nusic" i "Baseskija, san o Sarajevu", i mnoge druge na Dramskoj sceni.
 Zgrada Pozorista mladih |
Zahvaljujuci upravo ovakvoj raznovrsnosti Pozoriste ucestvuje na svim domacim smotrama i festivalima sa kojih se najcesce vraca sa pregrstom nagrada. Specificnost teatarskog izraza (pokret, ples, pantomima...) i zavidan umjetnicki kvalitet predstava, koje ni u jednom segmentu ne zaostaju za predstavama tzv. "pozorista za odrasle", omogucili su Pozoristu da ostvari brojna, znacajna gostovanja diljem Evrope, Azije i Afrike.
Tokom rata u devastiranoj zgradi sa prepolovljenim ansamblom Pozoriste mladih daje svoj puni doprinos odbrani Grada i kulture od agresije i nadiruceg primitivizma sa okolnih brda. U suradnji sa domacim i stranim rediteljima uz zajednicki angazman MESS-a i malobrojnih preostalih glumaca u Sarajevu, u Pozoristu mladih premijerno su izvedene brojne predstave: S. Beket: "Cekajuci Godoa", Euripid: "Alkestis", P. Suman: "Cirkus Veliko stopalo", A. Zari: "Okovani Ibi", H. Miler: "Hamlet masina", G. Simic: "Bajka o Sarajevu", F. Furakovic: "Abeceda"…, a po zavrsetku rata pozoriste nastavlja svoju djelatnost predstavama "Tri jezika", F. Holera, "Dijete skoljke", R. Herfurtnera, "Kraj igre", S. Beketa, "Familija" (Zeko, Zeko), K. Sero, "Tajna dvorske lude", H. Akmadzica, "Makbet", V. Sekspira, "Kad bi ovo bila predstava", A. Imsirevica, "Spaseni za dlaku", T. Vajdlera, "Kosmar o Bosni", N. Velickovica...
To rezultira nagradama:
|
Od sada vec daleke 1950. godine Pozoriste mladih Sarajevo bilo je i ostalo pozoriste svih generacija.