DRES

U Pozorištu mladih Sarajevo, u toku su probe predstave «Dres», urađene po motivima tekstova Edwarda Bonda i Sama Sheparda:

REDITELJ:	Primož Bebler
DRAMATURG:	Aida Pilav
SCENOGRAFIJA: I KOSTIMOGRAFIJA:	Emir Geljo Mirza Hasanbegovic
MUZIKA:	Hamdija Salihbegovic Nedžad Merdžanovic
INSPICIJENT:	Amina Brdaric
IGRAJU:	Mario Drmac, Sanin Milavic, Ajla Cabrera, Alen Muratovic, Edhem Husic, Nermin Tulic

SINOPSIS:

Predstava «Dres», u režiji Primoža Beblera, a prema motivima dramskih tekstova Edwarda Bonda i Sama Sheparda tretira problem pojave nasilja medu mladima. Stroga dehumanizirana i stigmatizirana školska atmosfera i svijet mašte u kojem oživljavaju filmski i strip junaci, jedine su dvije moguce realnosti za glavnog junaka. U jednoj je apriorno osuden i stigmatiziran, u drugoj postaje heroj. Medutim, šta ako izmaštani heroj u realnosti vlastitog okruženja pocini nasilje?

Premijera predstave «Dres» planirana je za drugu polovinu mjeseca aprila.

Vremenska petlja

“Priznajem da nisam čitala suvremeni književni tekst koji obuhvaća toliki broj različitih žanrovskih, tematskih i drugih narativnih pozicija, uključujući i poziciju samog autora, Veličkovića (i on se, naime, pojavljuje kao lik). Veličkovićeva knjiga je zatrpana referencama – povijesnim, kulturnim, suvremenim – da se čitaocu čini da bi internetsko čitanje, iPad, multimedijalna scenska izvedba bili primjereniji medij od knjige, te da su knjižne korice tek neka vrsta trenutne medijske pogodbe.

Tekst, naime, curi iz korica, sa stranica, s margina, i nezaustavljivo bježi napolje, u drugu vrstu slobode. Veličković je sagradio najneobičniji, ali i modernom vremenu najprimjereniji književni spomenik. Kao književni spomenik tekst ostaje u Gutenbergovoj galaksiji, ali se istodobno upinje da samoga sebe katapultira u Digitalnu galaksiju, kamo, po mome dubokom uvjerenju, i spada. Ako pristanemo na pomodnu novokovanicu – amplified literature – onda se ona, poput bedža, može prikvačiti na Veličkovićevu Vremensku petlju."

Dubravka Ugrešić

[...]

Istorija je puna visokih čela, čelienih pogleda, čvrstih vilica; zagušena muškarcima širokih ramena, stisnutih pesnica, isturenih grudi; kipti spomenicima junaka na konjima, sa sabljama, u jurišu, pod zastavama. Samo je gluha i slijepa i nijema za njihove smežurane kituljke, za zapišano rublje, za dlakava raščešana dupeta, za stenjavu napuhanih crijeva. Kao da graške znoja izbijaju uvijek pod teretom sudbine a nikad pod pritiskom gasova. Kao da niko u toj slavnoj prošlosti nije imao karijes i šuljeve, žgaravicu i proljeve, kilu i vjetrove. Pa se onda iznenadiš kad iz te prošlosti, kao iz prljavih gaća, pripovjedač izvuče neobrezan detalj i tutne ti ga u znojav dlan. Skupiš usta, naboraš vjeđe, zaškrgućeš vilicama, ali uzmaka nema; jer teren je strm i sipljiv, a čeovjek u nuždi s rukom u zavoju.

Zagledan u mlaz koji se nad provalijom rasipa u zlatnu kišu, Suni pokušava ne misliti o Dalijevom izrazu lica; bude li se cerekao, ili na bilo koji drugi način ovoj slici dodavao ton i komentare, ne bude li, ukratko, držao jezik za zubima, ostaće i bez zuba i bez jezika.

«Bašeskija, san o Sarajevu» u Pozorištu mladih Sarajevo

U režiji Gradimira Gojera, drama «Bašeskija, san o Sarajevu» prvi je put izvedena 12. aprila 1991. godine, a uloge su igrali Nermin Tulić, Mirza Tanović, Halima Mušić, Sead Bejtović, Suada Ahmetašević, Drago Buka, Rade Čolović, Ksenija Lukić, Esad Landžo i Hašim Kelemiš. Dramu u pisanoj formi, prva je objavila “Poslovna zajednica profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine”, u biblioteci “Prva izvođenja” 1991. godine.

Ovo je sarajevska ljubavna priča iz perioda pred kraj 18. vijeka. Sarajevo je tada, čini se, kao i uvijek opstajalo u okolnostima između dva rata i dvije nesreće, ljudi su se, kao i uvijek bavili svojim malim životima i borili za priče iz nečijih tuđih historijskih čitanki. Osujećena ljubav Fazlije i Fate, sarajevski nesalomljivi duh i prelijepa lirska priča su samo neki od elemenata ove predstave koja je autorska rekonstrukcija atmosfere življenja i sudbina iz prošlosti Sarajeva, zasnovane na dramatizaciji «Ljetopisa» Mula Mustafe Bašeskije biografskim podacima o Mula Mustafi, kao i ostalim značajnim historiografskim i književnim opisima i podacima o životu stanovništva u periodu koji opisuje Mula Mustafa Bašeskija.

Predstava «Bašeskija, san o Sarajevu» u režiji Gradimira Gojera i sa varijacijama u glumačkoj podjeli obnovljena je još dva puta u okviru repertoara Pozorišta mladih Sarajevo. Prva premijera obnove desila se 26. augusta 1993. godine, a druga 8. decembra 2005. godine.

Pozorište mladih Sarajevo će izvedbom ove predstave u četvrtak 21. aprila 2011. godine sa ponosom obilježiti 20 jubilarnih godina izvođenja predstave „Bašeskija, san o Sarajevu“ na repertoaru Pozorišta mladih Sarajevo. Predstava „Bašeskija, san o Sarajevu“ je važan dokument o historiji grada Sarajeva, koji nas podsjeća na usude, ali i vječite ljudske vrijednosti koje su postojale kao specifičnost daleke, ali i bliske prošlosti Sarajeva. Pozivamo vas da zajedno obilježimo ovaj značajan jubilej kako za Pozorište mladih Sarajevo, tako i za sam grad i barem se prisjetiti u čemu je ta tajna sarajevskog duha, o kojem svi pričaju, a čega su stanovnici ovog grada, na žalost, sve manje svjesni.

Pedeseto izvođenje predstave «Skapino»

U četvrtak 17. marta 2011. Godine Pozoršte mladih Sarajevo Vas poziva da prisustvujete 50. jubilarnoj izvedbi predstave „Skapino“, premijerno izvedene u oktobru 2008. godine, u režiji Kaće Dorić. Scenografiju i kostimografiju potpisuje Vanja Popović a muziku i songove Nedžad Merdžanović i Hamdija Salihbegović. Predstava „Skapino“ u kojoj igraju: Admir Glamočak, Mario Drmać, Nermin Tulić, Sanin Milavić, Damir Kustura, Mirza Tanović, Suada Ahmetašević, Ajla Cabrera, Alma Merunka, Aldin Omerović i Mirza Dervišić je osavremenjena je verzija Molierove drame „Skapenove podvale“, koja u autorskoj namjeri Kaće Dorić i Nenada Veličkovića ironizira, u maniru razigrane farse, generalnu ljudsku slabost čiji su uzročnici razne vrste strasti; između ostalih strast za novcem ili ljubavna strast.

Skapino je jedini koji prepoznaje mogućnost da se ljudska slabost unovči. Ne možemo da ga ne volimo kada shvatimo da je Skapino jedan od rijetkih lopova i varalica, koji svoje žrtve ne ponižava, već svima daje onoliko koliko im je potrebno da ostanu u slijepom ubijeđenju da nisu na gubitku, već na dobitku. Svi sretni i veseli, svi prevareni, na kraju se goste zajedno sa Skapinom. Ova farsa je metafora za naše vrijeme, ako promišljamo o ispranosti naših mozgova i ako se zamislimo nad činjenicom da zbog naših privatnih slabosti, nekad i svjesno pristajemo da budemo opljačkani. Ali, naravno, sve se lakše podnosi uz pjesmu i smijeh...

Zato nasmijmo se do suza!

Kapetan Džon Piplfoks

Pozorište mladih Sarajevo za četvrtak 24. februar 2011. godine najavljuje premijeru predstave za djecu «Kapetan Džon Piplfoks», u režiji Kaće Dorić, a na osnovu adaptacije Nenada Veličkovića istoimene radio drame autora Dušana Duška Radovića. U ovoj predstavi igraju: Admir Glamočak, Drago Buka, Nermin Tulić, Mirza Tanović, Mario Drmać, Damir Kustura, Suada Ahmetašević, Narda Nikšić, Alma Merunka, Adnan Goro i Mirza Dervišić.

«Kapetan Džon Piplfoks» u adaptaciji Nenada Veličkovića je priča o penzionisanim gusarima ispred kojih su postavljena dva izazova; da pobjede morsko čudovište Sedmoglavu Alu i da shvate koje su zapravo prave životne vrijednosti: tehnološki napredak (beskonačne igrice na smartphonima) koji vodi do asocijalnosti, sebičnosti, dehumanizacije ili povratak starim vrijednostima – gusarskih druženja, prijateljstava, međusobne požrtvovanosti, hrabrosti. Kao i skoro svaka priča, i ova ima sretan kraj: Kapetan Džon Piplfoks sa svojom posadom pobjeđuje Alu Sedmoglavku ne upotrijebivši nikakvo drugo oružje do domišljatosti i neustrašivosti sebe i svojih gusara. Niti jedan gadget nikada ne može zamijeniti iskrenu riječ prijatelja i važnost njegovog prisustva u našim životima – poruka je ove predstave.

Kokoška

Pozorište mladih Sarajevo otvara teatarsku sezonu 2010./2011. premijerom komedije Nikolaja Koljade “Kokoška” u režiji Admira Glamočaka, u kojoj igraju: Mario Drmać, Damir Kustura, Sanin Milavić, Mirza Tanović i Alen Muratović, scenografiju i kostim potpisuje Lejla Hodžić. Ovaj izuzetno zanimljivi tekst opisuje intimu života glumaca i glumica, život „iza kulisa“ i postavlja pitanje: gdje je i da li se uopće može povući jasna distinkcija između teatra i života. Danas kada je upravo naš svakodnevni život postao najprodavaniji medijski materijal, ova predstava, na jedan ironično-komičan način govori o životu ljudi kojima teatarska umjetnost predstavlja osnovni uslov egzistencije.