BILA JE ZIMA.

DJEČAK JE SJEDIO PORED PROZORA I GLEDAO KAKO PADA SNIJEG.

BILO MU JE DOSADNO I NIJE IMAO S KIM DA SE IGRA.

TRI SRNE SU HODALE OKO DJEČAKOVE KUĆE,
DRUŽILE SE I IGRALE U SNIJEGU.

TU SU BILA I ČETIRI VUKA, KOJI SU STALNO
PRATILI SRNE I HTJELI DA SE IGRAJU S NJIMA.

PTICE SELICE SU SE SPREMALE DA ODLETE
U TOPLIJE KRAJEVE.

JEDNOG DANA DJEČAK JE UGLEDAO PTIČICU
KOJA JE LEŽALA NA NJEGOVOM PROZORU.

PTIČICA JE BILA RANJENA I NIJE IMALA SNAGE.

DJEČAK JE OTVORIO PROZOR, UZEO PTIČICU
U RUKE I UNIO JE U TOPLU SOBU.

DOK JE TRAJALA ZIMA DJEČAK JE HRANIO,
GRIJAO I NJEGOVAO PTIČICU.

RANJENA PTIČICA KOJU JE DJEČAK SPASIO
ZVALA SE PČELARICA MERA.

DJEČAK I PČELARICA MERA POSTALI SU
VELIKI PRIJATELJI.

NAKON DUGE ZIME, DOŠLO JE PROLJEĆE.

PTICE SELICE SU SE VRATILE U SVOJU ŠUMU.

PČELARICI MERI NEDOSTAJALE SU DRUGE PTICE.

BILA JE TUŽNA I USAMLJENA.

PČELARICA MERA JE MNOGO VOLJELA DJEČAKA,
ALI JE ODLUČILA DA SE VRATI SVOJIM
PRIJATELJICAMA PTICAMA.

PRIJE NEGO JE ODLETJELA OSTAVILA JE DJEČAKU
SVOJU SVIRALU I PISMO.

U PISMU JE PČELARICA MERA NAPISALA DA JE
DJEČAK MOŽE POZVATI KADA GOD JE POŽELI
I KADA JE USAMLJEN.

DJEČAK SAMO TREBA DA PUHNE U SVIRALU.

DANI SU PROLAZILI I DJEČAK NIJE MOGAO
ZABORAVITI SVOJU PRIJATELJICU PČELARICU MERU.

DJEČAK JE ODLUČIO DA JE POZOVE.

DJEČAK JE IZAŠAO NAPOLJE I PUHNUO JE
U SVIRALU.

ZAČUO SE LIJEP ZVUK PTIČIJEG GLASA.

ZVUK SVIRALE DOZVAO JE VUKOVE I SRNE,
A ZA NJIMA SU DOLETJELE I PTICE.

SVI SU POZDRAVILI DJEČAKA
I RADOVALI SE ŠTO GA VIDE.

ZADNJA JE DOŠLA PČELARICA MERA.

DJEČAK I PČELARICA MERA SU SE SNAŽNO
ZAGRLILI KAO PRAVI PRIJATELJI.

NA KRAJU SU SVI VESELO I SRETNO PLESALI.