U Pozorištu mladih Sarajevo u utorak 8. maja počeo je rad na lutkarskoj predstavi u stilu teatra sjena „Čarobna lampa“, prema tekstu i u režiji Cengiza Ozeka. Početak proba na ovoj predstavi obilježio je edukativni seminar i uvodno predavanje na temu razvoja i porijekla teatara sjena, prakse rukovanja i izrade tradicionalnih lutki koji je vodio profesor Cengiz Ozek.

Pored rada na novoj predstavi pozorišta koju režira profesor, u nedjelju će Ozek upriličiti izvodjenje svoje nagradjivane predstave Garbage Monster, a u sklopu reanimacije lutkarstva i edukacije iz oblasti teatra sjena tokom gostujućeg režiranja u Pozorištu mladih Sarajevo.

Predstavu će pratiti izložba eksponata Muzeja Sarajevo, koji u saradnji sa Pozorištem mladih predstavlja bosansku kolekciju lutaka Karagoza staru oko 100 godina. Publika će imati priliku upoznati se sa tradicionalnim bosanskim lutkama, a gledati predstavu u savremenom lutkarskom stilu teatra sjena.

Nagradjivana predstava Garbage Monster izražava se univerzalnim zvučnim i vizuelnim jezikom i gostovala je širom svijeta podižući svijest o zaštiti okoline. 

Ovo je poklon nedjeljna predstava Pozorišta mladih Sarajevo za najmladje i sve ljubitelje lutkarstva.

Ulaz je besplatan.

O lutkama, teatru sjena i legendi o Karagozu

Kada je nastala prva lutka, niko ne zna. A gdje? Svuda.

Lutke su pronađene u svim iskopinama drevnih i antičkih civilizacija, na svim kontinentima na Zemlji. Korištene su za vjerske obrede i igru.

Lutke u turskom teatru sjana izrađuju se od kamilje kože, koja je providna i obojena prirodnim bojama spravljenim na tradicionalni način od korijenja biljaka. Veličine su od 35cm do 40cm i imaju pomične udove. Krećući se na platnu obasjane su svjetlom iz pozadine, tako da nastaju pokretne sjene na platnu u boji. Ova vrsta zabavnog teatra smatra se pretečom filmske umjetnosti.

Dugo se smatralo da teatar sjena, u kome se lutke kreću po platnu iza kojeg gori svjetiljka, potiče sa Dalekog istoka. Postojale su teorije da je ova lutkarska vještina u Tursku dospijela iz Kine u 14. vijeku, kao i da su je donijeli putujući Cigani (Romi) iz Indije. Također, spekulisalo se da su teatar sjena u Otomansko carstvo donijeli Jevreji u 15 stoljeću. No, danas je uvriježeno mišljenje, a za to postoje i određeni historiografski dokumenti, da je teatar sjena prvi put izveden u Egiptu za vrijeme sultana Selima I, kada je mamelučki zabavljač izveo kratki komad koji je tematizirao smaknuće izdajnika. Priča kaže da se sultan Selim I toliko oduševio da je zamolio majstora da izvede predstavu u Turskoj za njegovog sina. Tako je teatar sjena prenesen u Tursku i adaptiran u komičnim radnjama i pričama o dva tradicionalna turska lika: Karađoza i Hadživata.

Karađoz kao tradicionalni turski teatar, potiče iz islamskog kulturnog miljea, koji je ikonoklastičan, te je zbog toga većinom uprizorenje šala, sa vizuelnim elementima arabeske, kaligrafije ili turske minijature. Karađoz, žanrovski kombinuje satiru i ironiju. Pretjerivanje, komični osvrt na društvo i društvene klase u Turskoj, te verbalne dosjetke (vicevi) ili poučne klasične i narodne priče osnov su Karagoz teatra sjena u kojem dvojica likova jedan drugog ismijavaju i uvaljuju u nevolje. Karagoz je nervozni i neobrazovani seljak sa društvenom moralnom pozadinom, a Hadživat je lukavi, obrazovani i sarakastični šaljivdžija, koji se uvijek izvuče iz neprilika, koje napravi Karagozu.

Popularna legenda, koja se ne podudara sa historiografskim faktima, kaže da su ova dva lika uistinu postojali u Bursi kao graditelji džamije, čija gradnja nikako nije napredovala zbog njihovih šala, viceva i zgoda koje su izvodili na gradilištu. Sultan ih je pozvao sebi da mu odglume tu jednu njihovu predstavu pod nazivom Hamam. Zadovoljan i nasmijan, pustio ih je sa upozorenjem da završavaju gradnju. Međutim, džamija i dalje nije napredovala. Onda ih je dao pogubiti. No, i poslije toga gradnja džamije nije napredovala. Došavši na gradilište, sultan je vidio radnike kako nose kamen na vrh minareta i vraćaju isti kamen dolje na gradilište, a da ga nisu ugradili u zid. Na pitanje zašto to rade, radnici su rekli da je kamen prljav da se ugradi u svetu džamiju, a kako moraju raditi, oni rade: nose ga i vraćaju. Sultan je onda prvo sagradio hamam da se radnici i kamenje mogu oprati, pa je džamija uskoro bila sagrađena, a počast drugovima Karađozu i Hadživatu odata je kroz predstave u kojima su dva lika zbijali šale na sopstveni račun.

Teatar sjena – Karađoz, kao prvi oblik te vrste umjetnosti na području Bosne i Hercegovine, nazvan je po njegovom glavnom protagonisti, Karagozu, a kroz historiju se pojavljivao na različitim kulturološkim i religijskim nivoima i tako naglašavao važnost ovog oblika predstavljanja. Priča o Karagozu je izuzetno dobro prihvaćena u gotovo svim balkanskim zemljama i sa svim svojim varijacijama na temu, opstaje kao simbol susreta kultura u pozorišnoj umjetnosti.