Historijat

1950. godine u Sarajevu su osnovana dva teatra za djecu: Pionirsko pozorište i Pozorište lutaka.

Prvih desetak godina postojanja Pionirsko pozorište nema svog ansambla pa po projektu angažuje glumce iz drugih teatara i "glumce" djecu, od koji su neki i danas poznati i priznati umjetnici. Pozorište lutaka u tom periodu njeguje marionetu kao osnovni izraz i pod rukovodstvom Adolfa Pomeznog ostvaruje značajne rezultate.

Šezdesetih godina Pionirsko pozorište formira svoj profesionalni ansambl, mijenja naziv u Pozorište za mlade i počinje sa postavljanjem sve ambicioznijih projekata koji nisu namijenjeni samo najmlađim, nego pretenduju animiranju sto širih grupacija mladih.

Na čelo Pozorišta lutaka dolazi pozorišni mag Jurislav Korenić i njegovim dolaskom nastaje novi period u razvoju teatra, što se ogleda u različitim lutkarskim tehnikama koje se primjenjuju, kao i u samom istraživanju mogućnosti daljeg razvoja lutkarstva uopće. Mnogo je dobrih predstava urađeno u tom periodu, a uspon kvaliteta pratile su i adekvatne nagrade.

Godine 1977. ostvaruje se sasvim prirodna simbioza: udružuju se ova dva pozorišta i nastaje Pozorište mladih sa dvije samostalne scene, Lutkarskom i Dramskom. Od tog trenutka u Pozorištu nastaje repertoarski zaokret i stvarni uspon umjetničkih vrijednosti. Na obje scene stvaraju eminentni reditelji, vrhunski likovni i muzički umjetnici iz ex Jugoslavije i Evrope. U i oko Pozorišta formira se grupa značajnih autora koji, stare, dobro znane junake i priče, predstavljaju na nov način u savremenoj dramaturškoj obradi i modernom teatarskom pristupu. Igraju se relevantna djela domaćih i svjetskih autora: J.Skupa-K.Venig: "Srećko među bubama", J.Vandot-V.Rabadan: "Kekec", zatim "Pinokio", D.Bibanovića, "Alisa u zemlji čuda", L.Paljetka, "Palčić Dugonja" G.Šimića, "Pepeljuga", D.Todorovića, na Lutkarskoj, a Šekspirove "Bura" i "Komedija zabuna", Aristofanove "Ptice", Homerova "Odiseja", Zarijev "Kralj Ibi", Držićeva "Novela od Stanca", Joneskov "Kralj umire", Kurićeva "Ljepotica i zvijer", Lukićeve "I opet Nusic" i "Bašeskija, san o Sarajevu" i mnoge druge na Dramskoj sceni.

Zahvaljujući upravo ovakvoj raznovrsnosti Pozorište učestvuje na svim domaćim smotrama i festivalima sa kojih se najčešće vraća sa pregrštom nagrada. Specifičnost teatarskog izraza (pokret, ples, pantomima...) i zavidan umjetnički kvalitet predstava, koje ni u jednom segmentu ne zaostaju za predstavama tzv. "pozorišta za odrasle", omogućili su Pozorištu da ostvari brojna, značajna gostovanja diljem Evrope, Azije i Afrike.

Tokom rata u devastiranoj zgradi sa prepolovljenim ansamblom Pozorište mladih daje svoj puni doprinos odbrani Grada i kulture od agresije i nadirućeg primitivizma sa okolnih brda. U suradnji sa domaćim i stranim rediteljima uz zajednički angažman MESS-a i malobrojnih preostalih glumaca u Sarajevu, u Pozorištu mladih premijerno su izvedene brojne predstave: S. Beket: "Čekajući Godoa", Euripid: "Alkestis", P.Šuman: "Cirkus Veliko stopalo", A.Zari: "Okovani Ibi", H.Miler: "Hamlet mašina", G.Šimić: "Bajka o Sarajevu", F.Furaković: "Abeceda"…, a po završetku rata pozorište nastavlja svoju djelatnost predstavama "Tri jezika", F.Holera, "Dijete školjke", R.Herfurtnera, "Kraj igre", S.Beketa, "Familija" (Zeko, Zeko), K.Šero, "Tajna dvorske lude", H.Akmadžića, "Makbet", V.Šekspira, "Kad bi ovo bila predstava", A.Imširevića, "Spaseni za dlaku", T.Vajdlera, "Košmar o Bosni", N. Veličkovica...

To rezultira nagradama:

  • Internacionalni teatarski festival MESS 97:
    Zlatni lovorov vijenac Admiru Glamočaku za ulogu
    Clova u predstavi "Kraj igre", S.Beketa.
     
  • Internacionalni teatarski festival MESS 99:
    Nagrada kritike "Zlatna maska Oslobođenja" 
    predstavi "Kad bi ovo bila predstava", A.Imširevića
     
  • Internacionalni teatarski festival MESS 01: 
    Nagrada "Hrabri novi svijet" Magazina Dani ansamblu predstave "Košmar o Bosni", N.Veličkovića

Od sada već daleke 1950. godine Pozorište mladih Sarajevo bilo je i ostalo pozorište svih generacija.