Pozorište mladih Sarajevo

+

Dramaturg

Segor Hadžagić

+

Glumci

Sanin Milavić, Mirza Dervišić, Edin Avdagić, Emir Krivalic, Uma Atifa, Maria Kurt, Tina Perovic, Una Uzeirbegovic, Zaria Ivkovic, Kasia Irene, Anka Fitzgerald, Laylah Luna Šabanac, Nur Zec Filipovic, Arman Lunel, Samah Ališah

+

Reditelj

Belma Lizde Kurt

+

Tehnički rukovodilac

Ismir Fazlić

+

Autor

Janosch .

+

Scenografija

Adisa Vatreš Selimovic

+

Asistentica na scenografiji i kostimografiji

Melisa Music

+

Muzicki saradnik

Zlatan Božuta

+

Vajar

Mirjana Cistopoljski

+

Inspicijent

Dženana Fazlic

+

Šef scenske tehnike

Sulejman Trako

+

Majstor svjetla

Adis Mirojevic, Edis Memic

+

Majstor tona

Lejla Osmanbegovic

+

Majstor stolar

Avdulah Music

+

Bravarski radovi

Sulejman Trako

+

Dekorateri

Muamer Juhic, Narcis Hasanbegovic, Haris Landžo

+

Rekviziter

Zajim Maguda

+

Garderober

Emina Dedovic

+

Nabavljac

Admir Efendic

+

Režija

Jurislav Korjenić

+

Kostimografija

Adisa Vatreš Selimovic

+

Graficki dizajn

Adisa Vatreš Selimovic

+

Motiv

Janosch

Horst Eckert, poznatiji pod pseudonimom Janosch, jedan je od najpopularnijih i najprevođenijih njemačkih pisaca za djecu. Rođen je 11. marta 1931. u Hindenburgu (sada Zabrže, Poljska) i poljsko-njemačkog je porijekla. Autor je oko 150 ilustrovanih priča za djecu, a njegova najpoznatija djela su Tata Lav i njegova sretna djeca, Mali Tigar treba bicikl, Mali nauk o životinjama za djecu, Utrka između Zeca i Ježa, Pošta za Tigra i Kako je lijepa Panama. Njegova djela su prevedena na više od trideset jezika. Dobitnik je najprestižnijih književnih nagrada među kojima se izdvajaju Književna nagrada grada Munchena 1975. i Njemačka nagrada za dječiju književnost 1979.

Trenutno živi i piše na otoku Tenerife u Španiji.

+

Izjave

Riječ redatelja:

Zašto Janosch na sceni Pozorišta mladih? Zato što je dobar po zdravlje.

“Tata Lav i njegova sretna djeca” je jednostavan teatarski priručnik za odgoj djece: sreća je uvijek na prvom mjestu! I svi moraju biti sretni.

Sretna porodica je ispunjena zvukom, svjetlom, bojama, ritmom, plesom, nesputanim pokretom i smijehom, uvijek spremna da poleti na krilima razigrane dječije mašte, pa i na mjesec ako treba.

Posebna kvaliteta ove predstave je saradnja profesionalnih glumaca i djece. Ona uspostavlja nove slojeve igre i razigranosti. Djeca donose na scenu svoj raskošni šarm i prirodnost. Blistaju na sceni i šire svoju neizmjernu energiju. Svi zajedno daju ozračje prave, žive porodice, i doprinose uvjerljivosti dječijeg svijeta, te nam pomažu da prepoznamo ono što nam je svima zajedničko: želju da nam porodica uvijek bude oaza mira i sreće.

Tako je kuća, u kojoj živi sretna lavovska porodica, mjesto u kojoj sve služi upravo tome. Na štriku za veš vise zvijezde , ptice i slike, kolijevka za bebu je uže na koje se djeca penju, šerpe su instrumenti, zid je tabla po kojoj se stalno crta i stvara nova situacija za igru. Da bi se takav idealan dječiji svijet stvorio, zamolila sam Adisu Vatreš-Selimović da mi u tome pomogne. Ona se sa dječijim entuzijazmom upustila u igru i stvorila svijet, koji kao da se iskrao iz Janoscheve knjige. I u ovoj predstavi više se bavim zvukom stvorenim na sceni, služeći se muzičkim i instrumentima glasa, te onim koje prepoznamo kao instrumente iz već postojeće scenske rekvizite, a sjajni mladi kompozitor i muzičar Zlatan Božuta je bez problema ušetao u našu malu predstavu i pomogao da ton bude organiziran i melodičan.

Riječ dramaturga:

Janoscheva ilustrovana priča Tata Lav i njegova sretna djeca ima podnaslov „mali odgojni priručnik“, tako je i ova predstava mali, scenski odgojni priručnik čije je najvažnije pravilo : da se kroz igru,najbolje uči. Proces odrastanja u današnje hiperužurbano doba je zapravo konstantno gušenje kreativnosti koja je urođena svakom biću. Naš glavni junak, dobroćudni i nježni Tata Lav upravo glavni naglasak u odgoju stavlja na igru – čistu, direktnu, nesputanu, veselu, ali i istraživačku. Kroz igru se spoznaju zakoni i pravila, tako da je ova predstava namijenjena i roditeljima koji u svom odgojnom pristupu trebaju i moraju razbiti razne predrasude. A osnovna je da djeci nešto treba nametati.

Treba to još jednom glasno reći: djeca spoznaju svijet kroz igru, a ne unaprijed utvrđena pravila. Kako bi drugačije u jednom danu naši lavići napravili put za osamdeset svijetova:?! Oni lete u svemir, plove od Atlantskog, preko Tihog do Indijskog okeana, švercaju se u tramvaju, „džepare“ na pijaci, drže buntovne, feministički obojene govore itd.

Zato su naši lavići raspjevana i razigrana družina koja je, kao što i Janosch kaže, „skroz hepi“, kakav i sam život treba da bude.

Tata Lav i njegova sretna djeca

Janosch

Riječ redatelja:

Riječ dramaturga: