Posljednja karika
U oktobru 1994. godine u Gradskom dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu praizveden je tekst autorice Lade Kaštelan 'Posljednja karika'. A samo par mjeseci ranije, u junu 1994. godine u Sarajevu, sviran je Mozartov 'Requiem' u spaljenoj sarajevskoj Vijećnici.
Na svoj trideset i šesti rođendan, nakon majčinog sprovoda, Ona odlučuje da oduzme sebi život i prekine tradiciju 'ženske patnje' u svojoj familiji, međutim sama Smrt u liku Služavke, organizira rođendansku večeru na koju su pozvane Njena Baka i Majka koje također slave trideset i šesti rođendan. Igrajući po pravilima igre koju je postavila Smrt/Služavka, Ona postepeno uviđa svu karikaturalnost porodične historije i svojih životnih dilema.
Ona, u rediteljskoj postavci Lajle Kaikčije također živi u 1994. godini, ali ne u Zagrebu, već u Sarajevu, pa i sama odluka da sebi oduzme život u okolnostima opsade, rata, masovnog stradanja dobija apsurdni i groteskni prizvuk poput Mozartovog 'Requiema' unutar ruševina Vijećnice.
Predstava 'Posljednja karika' u kojoj igraju Ajla Cabrera, Alma Merunka, Elma Ahmetović, Mirna Kreso, Edhem Husić, Damir Kustura i Igor Skvarica priča je o pokušaju samoubistva u opsjednutom Sarajevu, raskrinkavanju mitova porodične historije i potrebi da živi život upravo onakav kakav jeste – ni bolji, ni gori.
-
+
Glumci
-
+
Autor
Lada Kaštelan
-
+
Režija
Lajla Kaikčija
-
+
Dramaturgija
Aida Pilav
-
+
Scenografija
Tanja Roš, Stjepan Roš
-
+
Kostimografija
Sabina Trnka
-
+
Izbor muzike
Lajla Kaikčija
-
+
Saradnik za scenski pokret
Emir Fejzić
-
+
Inspicijent
Sabiha Kuršumlić
